Dvanaesti planet

Kažu da se pri umiranju čovjeku ispred očiju odvrti ubrzani film njegovog cijelog života. Svi važni i nevažni događaji ukažu se velikom brzinom i on ima jedinstvenu priliku da prije odlaska u carstvo sjenki sagleda svoje postojanje iz sasvim nove i često puta iznenađujuće perspektive. Možemo li istu pretpostavku generalizirati na nivou čitavog čovječanstva?

Razne ezoterijske škole iznova su podsjećale na važnost cikličkog poimanja čitave kreacije. Linearno vrijeme samo je projekcija našeg uma i glavni oslonac za održavanje iluzije u kojoj se nalazimo. Svaki kraj je ujedno i početak nečeg novog.

Svijet u kojem živimo kao da je došao do neke vrste praga. Pod okriljem novog milenija na svjetlo dana izlazi, sad već potpuno očigledna, potreba za mijenjanjem većine postojećih vrijednosti. Povijest se očigledno ponavlja i ništa više nije apsolutno, a naizgled neuništiva kula suvremene znanosti počela se opasno ljuljati. Svima polako postaje jasno da je za opstanak čitavog planeta potrebno napraviti temeljitu reviziju svih znanja, vratiti se u daleku prošlost i pronaći razloge zbog kojih smo otišli u krivom smjeru.

Unutar ljudske rase postoji stalno prisutan i potiskivan strah od konačnog uništenja. Pojedinačna svijest individualne smrtnosti korespondira s idejom potpunog dokinuća vrste. Različiti scenariji se izmjenjuju ovisno o povijesnim razdobljima, ali osnovna tema ostaje ista. U pravilu opasnost dolazi s neba. To mogu biti gnjevni bogovi, bešćutni osvajači s drugih planeta, ogromna kometa,
zalutali asteroid…


Čitajte “Dvanaesti planet”»

dvanaesti_planet

Nema odogovora

  1. Nepoznato 08.11.2015

Komentariši