Špijunka – pdf

Novi roman Paula Coelha.

Iz knjige:

Njezina crna kosa bila je raščupana; pažljivo ju je počešljala i vezala na
potiljku. Potom je nataknula filcani šešir i zavezala ga ispod brade svilenom vrpcom
da ga vjetar ne bi odnio kada se nade na otvorenom prostoru.
Lagano se sagnula da dohvati par crnih kožnih rukavica. Onda se
nezainteresirano okrenula prema pridošlicama i kazala mirnim glasom:
– Spremna sam.
Svi izađoše iz ćelije zatvora Saint-Lazare i krenuše prema automobilu koji ih je
već čekao s upaljenim motorom da ih odveze tamo gdje je već bio postrojen
streljački vod.
Auto je jurio brže nego što je dopušteno ulicama još usnula grada, prema
vojarni Vincennes, na čijem se mjestu nekada nalazila utvrda koju su Nijemci uništili
1870. godine.
Dvadesetak minuta poslije automobil se zaustavio i svi su iz njega izašli. Mata
Hari izašla je posljednja.
Streljački vod već je bio postrojen. Činilo ga je dvanaest zuava. Na kraju voda
stajao je časnik sa sabljom u ruci.
Dok je otac Arbaux razgovarao s osuđenicom, stojeći između dviju opatica,
jedan francuski vodnik prišao im je, predao bijeli povez jednoj od sestara i kazao:
– Molim vas, vežite joj oči.
– Je li to obavezno? – upita Mata Hari pogleda uprta u povez.
Odvjetnik Clunet upitno pogleda vodnika.
– Na vama je da odlučite, inače nije obavezno – odgovori on.
Nisu joj vezali ni ruke ni oči; promatrala je vojnike s prividnom mirnoćom dok
su se svećenik, opatice i odvjetnik udaljavali od nje. Zapovjedniku streljačkog voda,
koji je pomno motrio na svoje vojnike da ne provjeravaju puške – jer uobičajeno je
da u jednoj od njih bude manevarska municija, tako da svaki vojnik može tvrditi da
nije ispalio smrtonosni hitac – kao da je već laknulo. Uskoro će sve biti gotovo.


Pdf knjiga

Komentariši